Tko sam, što sam? 

U svojoj srži ja sam performerica, edukatorica i kreativka. Svijet vidim u pričama. Za mene, sve oko nas priča priču i, ako dobro naćulimo uši, čut ćemo je. Priče nam pokazuju i osvjetljuju životni put, a pripovijedanje je za mene put do našeg unutarnjeg svijeta. Moja misija kao pripovjedača jest povesti publiku na to putovanje te donijeti svjetlo priča. Volim reći da sam „pričosijalica”, što znači da volim posijati priče u nutrinu, poput sjemena. Pričama, kao i sjemenu, treba neko vrijeme da proklijaju u nama. Nikad ne znamo kad će to biti, nekad prije, nekad kasnije, no gotovo sigurno obavljaju svoj posao. Moj je zadatak sijati to sjeme. Riječi i priče imaju nevjerojatnu snagu, a u svakom aspektu svog djelovanja (bilo kada radim edukacije, nastupam ili stvaram nešto kreativno) toga sam svjesna pri svakom koraku, i to pokušavam poučiti i druge. 

A kako je sve to počelo? 

Službeno sam magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti, no život je za mene imao druge planove. S pripovijedanjem sam se susrela već u okviru rada u školi kao nastavnica hrvatskog jezika, a kasnije kao učiteljica u predškoli. To me jako veselilo pa sam se odlučila posvetiti edukaciji kako bih što više produbila spoznaje o pripovjednoj praksi te kako bih mogla nastupati kao profesionalna pripovjedačica. Završila sam prvu godinu studija pripovijedanja u sklopu Hrvatskog društva za pripovijedanje te postala majstorica pripovjedačica. 

Nakon susreta s pripovijedanjem za mene više ništa nije bilo isto. Krenula sam putem priča i riječi. Kad god sam stigla, uz redovni posao, pisala sam, pjevala, pripovijedala, čitala knjige i razmišljala o važnosti osobne priče (identiteta), osobnog razvoja i povezanosti istoga s pričama. 

U međuvremenu, život mi je podario malu srećicu i postala sam majka te sam vrijeme posvetila svom djetetu. To vrijeme mi je pomoglo da shvatim što mi je zbilja najbitnije i kojim bi putem trebalo krenuti. Nakon roditeljskog dopusta, s početkom 2024. otvaram obrt i započinjem s nastupima na raznim mjestima i pred različitom publikom te pripremam ili sudjelujem u kreativnim radionicama. 

No, moram reći da moje usavršavanje tu nije stalo. Trenutno pohađam drugu godinu studija pripovijedanja i specijaliziram se za pripovijedanje s biblioterapeutskim pristupom. 

Nakon svega, što mogu još reći? Veselim se vidjeti kamo će me priče sve odvesti. Svjesna sam da se moja priča još uvijek piše i stvara. I to je ono što me usrećuje. Jer, iako sam pisac svoje vlastite priče, ne znam što me čeka i svaki dan se čini kao pustolovina. To je ponekad zastrašujuće, ali opet… bolje vidim ljepotu i čuda života. Tu sam, u trenutku, barem se trudim biti. I taj put nije nimalo lak. To što je to put srca, ne znači da je ujedno lakši. 

To samo znači da sam osjetila da sam pozvana biti svjetlo riječi. Pozvana sam biti pripovjedačica i širiti priče koje nam griju srca, a ponekad nas sasječu kao sjekira. 

Pozvana sam ukazati na sve propuste koje kao društvo činimo u obrazovanju. Pozvana sam pomoći onima koji vide isto što i ja. Pozvana sam da pomognem onima koji lutaju “izaći iz pogrešne sobe” svoga života ili pomoći da uopće ne zalutaju. 

Pozvana sam zapisati neobične priče, misli i pjesme. Pozvana sam djelovati i biti ja. 

Pokazati da je smislen život moguć ako gradimo smislenu priču i ako živimo prema istinskim vrijednostima. U tome pak nam smjernice i putokaze daju drevne priče koje su pričali naši stari, a i neke nove priče, mudrih i osvještenih autora. 

Pođite sa mnom na to putovanje i zajedno otkrijmo koliko su riječi i priče moćne. 🙂